Sveta Petka – svetiteljka nade, vere i isceljenja


Danas se obeležava praznik Svete Petke, koja je poznata i kao Paraskeva, i jedna je od najvoljenijih svetiteljki u pravoslavnom svetu. Rođena u 10. veku u gradu Epivatu, blizu današnjeg Istanbula, od malih nogu pokazivala je duboku pobožnost i saosećanje prema siromašnima i bolesnima. Njeno ime, koje na grčkom znači „petak“, simbolično je povezano sa danom Hristovog stradanja, ali i sa danom kada se vernici okupljaju u molitvi.

Život posvećen Bogu

Sveta Petka je još kao mlada odlučila da se odrekne svetovnog života i posveti Bogu. Napustila je dom i krenula putem asketizma, boraveći u pustinji, manastirima i mestima tišine, gde je danonoćno molila i postila. Njena vera bila je snažna, a njena ljubav prema ljudima bezgranična. Veruje se da je mnoge iscelila molitvom i da je njena prisutnost donosila mir i utehu.

Čudotvorna moć i kult svetiteljke

Mošti Svete Petke danas se nalaze u rumunskom gradu Jašiju, gde se svake godine okupljaju hiljade vernika iz svih krajeva sveta. Njena čudotvorna moć priziva ljude koji traže isceljenje, zaštitu i duhovnu snagu. U srpskom narodu, Sveta Petka se posebno poštuje kao zaštitnica žena, bolesnih i siromašnih. Mnoge crkve i manastiri posvećeni su upravo njoj, a njen dan – 27. oktobar – obeležava se sa velikim poštovanjem.

Molitva Svetoj Petki

Vernici joj se obraćaju molitvom u trenucima nevolje, bolesti i duhovne borbe. Njena molitva se smatra snažnom zaštitom od zla i izvorom utehe. U narodnoj tradiciji, Sveta Petka je simbol tihe snage, strpljenja i vere koja ne posustaje.

Istorijski hod svetiteljke kroz vekove

Sveta Petka, poznata i kao Prepodobna Paraskeva, rođena je krajem 10. veka u Epivatu, malom vizantijskom gradu na obali Mramornog mora. U vreme kada je Vizantijsko carstvo bilo na vrhuncu svoje duhovne i kulturne moći, njen život se odvijao u atmosferi duboke religioznosti i teoloških rasprava koje su prethodile Velikoj šizmi (1054. godine hrišćanska crkva podelila se na pravoslavnu i katoličku) između istočne i zapadne crkve.

Odricanje od svetovnih uživanja

Još kao devojka, Petka je napustila porodični dom i krenula putem asketskog života. Prema predanju, boravila je u pustinji blizu Jordana, gde je provela godine u molitvi, postu i tišini. Njena odluka da se odrekne svetovnih uživanja i posveti Bogu bila je radikalna, ali duboko poštovana. U to vreme, žene koje su birale monaški život bile su retke, što njen primer čini još značajnijim.

Mošti koje su putovale kroz vekove

Nakon smrti, Sveta Petka je sahranjena u rodnom Epivatu, ali njene mošti nisu ostale tamo. Tokom narednih vekova, prenošene su kroz različite pravoslavne zemlje, što je dodatno učvrstilo njen kult:

  • U 13. veku, mošti su prenete u bugarski grad Trnovo, tadašnji verski centar Balkana.
  • U 14. veku, dolaze u Srbiju, gde se čuvaju u Beogradu, u vreme despota Stefana Lazarevića.
  • U 16. veku, nakon osmanskog osvajanja, mošti se sele u Carigrad.
  • Konačno, u 17. veku, dolaze u rumunski grad Jaši, gde se i danas nalaze u Sabornoj crkvi.
    Ova neprestana migracija moštiju kroz pravoslavni svet simbolizuje duhovno jedinstvo naroda koji je poštuju.

Narodno poštovanje i praznici

U srpskom narodu, Sveta Petka se poštuje kao zaštitnica žena, bolesnih i siromašnih. Njena slava, Petkovdan, obeležava se 27. oktobra, a mnoge porodice je slave kao krsnu slavu. Osim toga, 8. avgusta se obeležava dan prenosa njenih moštiju u Srbiju. U narodnoj tradiciji, veruje se da njena voda leči, da njene ikone štite domove, i da njena molitva donosi utehu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *