Digitalna nastavna sredstva – korak ka savremenoj aktivnoj nastavi

Foto: Pčinjski 017-Portal

Nastavna sredstva su važne komponente u funkciji obrazovanja i obrazovnog sistema. Sredstva za učenje dizajnirana i organizovana su za učenika. Nastavnici možda neće promeniti sadašnje vreme, međutim, trendovi u različitim oblastima prepušteni su njihovom izboru i biće korišćeni na času od strane nastavnika. Razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija uznapredovao je do upotrebe savremenih tehničkih sredstava i komunikacionih tehnologija u obrazovnom procesu, kao i u didaktici, što je predodredilo intenziviranje razvoja digitalnih alata prilikom obrade novih sadržaja i utvrđivanja naučenog gradiva. Danas proces obrazovanja ne može postojati bez njihove upotrebe.

Upotreba savremenih nastavnih sredstava doprinosi postizanju glavnog cilja modernizacije obrazovanja – unapređenju kvaliteta obrazovanja, obezbeđivanju skladnog razvoja pojedinca koji se snalazi u informacionom prostoru, poznaje informacione i komunikacione mogućnosti savremenih tehnologija i poseduje informatičku kulturu, kao i predstavljanje postojećeg iskustva i utvrđivanje njegove efikasnosti.

Planirani ciljevi se ostvaruju kroz realizaciju sledećih zadataka:
• korišćenje informaciono-komunikacione tehnologije u obrazovnom procesu;
• formiranje kod učenika održivo interesovanje i želju za samoobrazovanjem;
• formiranje i razvijanje komunikativnu kompetenciju;
• direktni napori za stvaranje uslova za formiranje pozitivne motivacije za učenje;
• učenicima dati znanja koja određuju njihov slobodan, smislen izbor životnog puta.

Trenutno je neophodno biti u stanju dobiti informacije iz različitih izvora, koristiti ih i kreirati samostalno. Široka upotreba IKT otvara nove mogućnosti nastavnicima u nastavi svog predmeta, a takođe im umnogome olakšava rad, povećava efikasnost nastave i poboljšava kvalitet nastave.

Korišćenje digitalnih nastavnih sredstava se može podeliti u sledeće faze:

  1. Faza: Identifikacija obrazovnog materijala koji zahteva konkretnu prezentaciju, analiza obrazovnog programa, analiza tematskog planiranja, izbor tema, izbor tipa časa, identifikacija osobina gradiva za tu vrstu časa;
  2. Faza: Izbor i kreiranje informacionih proizvoda, izbor gotovih obrazovnih medijskih resursa, kreiranje sopstvenog proizvoda (prezentacija, edukacija, obuka ili monitoring);
  3. Faza: Primena informacionih proizvoda, primena u različitim vrstama časova, primena u obrazovno-vaspitnom radu, primena u vođenju istraživačkih aktivnosti učenika.
  4. Faza: Analiza efikasnosti upotrebe različitih programa i sposobnosti korišćenja multimedijalnih nastavnih sredstava, proučavanje dinamike rezultata, proučavanje učinka u predmetu.

Nastavna sredstva za različite predmete koje koriste nastavnici i učenici u obrazovnom procesu, podrazumevaju sve ono što doprinosi ostvarivanju ciljanih aktivnosti, odnosno izbor metoda i oblika rada. Služe za neposredno upoznavanje činjenica, obezbeđuju prenošenje potpunih i tačnih informacija o proučavanom predmetu i pojavama, omogućavaju posmatranje predmeta i pojava koje su nepristupačne neposrednom posmatranju uz pomoć čula. Formativnu funkciju karakteriše to što na primer digatalni udžbenici formiraju učenikove saznajne sposobnosti, osećanja i volju, njihovu emocionalnu sferu. U didaktičkoj funkciji nastavna sredstva su važan izvor znanja i veštine. Ona olakšavaju verifikaciju i konsolidaciju materijala za učenje i aktiviraju kognitivnu aktivnost.

Resursi za učenje su klasifikovani na različite načine. Po prirodi uticaji na učenika su vizuelni, slušni i audiovizuelni. Vizuelni, su: objekti, modeli, karte, slajdovi, IKT – prezentacija. Audio, odnosno slušni, su muzički. Audiovizuelni materijali su: televizija, filmovi, IKT prezentacija. Po stepenu složenosti dele se na prosta i složena sredstva učenja. Jednostavna nastavna sredstva obuhvataju udžbenike, štampani materijal uključujući novine, časopise, štampane priručnike, kao i slike, modele i drugo. Kompleksni obuhvataju mehanička vizuelna pomagala, jezičke učionice i laboratorije, računare i drugo.

Klasifikacija obrazovnih materijala i nastavnih sredstava može biti: prirodna, obimna, slikovna, grafička, simbolička, audio i multimedijalna. Pod prirodnom klasifikacijom podrazumevamo prirodne objekte ili njihove slike, koji predstavljaju stvarne predmete, slike, portrete, umetnička dela. Klasifikacija drugih tipova uključujući geometrijske oblike. Slikarska klasifikacija obuhvata fotografije, filmske i televizijske okvire, filmske trake i slajdove. Grafička klasifikacija obuhvata dijagrame, crteže, tabele i dijagrame. Simbolička klasifikacija uključuje mape i globuse. Zvučni snimci se smatraju klasifikacijom zvuka, a multimedija je klasifikacija zasnovana na kompjuterskoj tehnologiji, koristeći interaktivne alate i alate za učenje na daljinu.

Po svojoj prirodi, sredstva za učenje su verbalna i vizuelna. Verbalna nastavna sredstva su kada recimo nastavnik i učenici govore. Oni su glavni alati za komunikaciju i prenošenje znanja. Vizuelna nastavna sredstva i sredstva omogućavaju primenu principa vidljivosti u nastavi. Vizuelna pomagala obuhvataju: mape, dijagrame, grafikone, modele, putokaze, matematičke simbole, filmske trake, slajdove, filmove, video filmove, televizijske filmove, banere, video snimke, video igrice i drugo.

Foto: Pčinjski 017-Portal

Tehnička nastavna sredstva, predstavljaju skup sredstava sa didaktičkom podrškom koja se koriste u procesu učenja za predstavljanje i obradu informacija u cilju njihove optimizacije. Ona nose različite vrste informacija i dugo su čvrsto ugrađeni u naš obrazovni proces i postali su široko rasprostranjeni. Glavni zadatak njihove primene je povećanje efikasnosti nastave. Pravilna upotreba tehničkih sredstava za učenje definitivno ima značajan uticaj na organizacione aktivnosti – kolektivne, grupne i individualne. Sve ovo omogućava da ih nastavnici primene u zavisnosti od mogućnosti svakog učenika, postižući visok nivo individualizacije u učenju, kontrolama i samokontrolama tokom predavanja i vežbi, kao i prilagođavanje organizacije obrazovno-saznajnih aktivnosti učenika. Tehnička nastavna sredstva kombinuju dva pojma. Prvi se odnosi na takozvane tehničke uređaje i njihovu opremu, a drugi – na didaktička nastavna sredstva, odnosno na nastavne medije koji se reprodukuju uz pomoć ovih sredstava.

Didaktička funkcija tehničkih sredstava za učenje je smanjenje vremen za prenos neophodnih informacija, razmatranje proučavanog predmeta ili pojave u delovima i uopšt, obezbeđivanje aktivnosti za učenike i nastavnike. Za tehnička sredstva obuke postoje mnogi zahtevi: funkcionalni, pedagoški, ergonomski, estetski i ekonomski.

Prema svojoj funkcionalnoj nameni, tehnička sredstva za obrazovanje dele se na: tehnička sredstva za prenos obrazovno-vaspitne informacije; tehničkim sredstvima kontrola znanja; simulatori; sredstva za obuku i samoučenje, kao i druga pomagala. Pored toga, postoje tehnička sredstva koja kombinuju funkcije za različite namene kombinovanja.

Razlikuju se tri nivoa upotrebe digitalnih nastavnih sredstava: povremeni, sistematski i sinhroni. Stepen njihove primene od prirode predmeta koja se izučava, od volje i interesovanja učenika u vidu vremenske, softverske i metodičke podrške. Važno je da nastavnik od raznih digitalnih pomagala za konkretan čas ili vežbu odabere ono koje će dati najveći efekat i doprineti poboljšanju kvaliteta znanja. Prema novim standardima, neophodno je, pre svega, povećati motivaciju učenika. Pred predavačima stoje sledeći ne baš laki zadaci: proširenje vizije učenika, da razviju svoje komunikacijske veštine, da budu univerzalni i kosmopolitski pojedinci, poštujući svoju i tuđu posebnost; savladane veštine. Naravno, potrebno je da im nastavnik pomogne kako koristiti i tradicionalna nastavna sredstva u kombinaciji sa novim informacionim tehnologijama.

Korišćenje digitalnih obrazovnih resursa tokom predavanja i vežbi, ili na nastavi, na relevantnom jeziku i literaturi, omogućava nastavniku da unapredi oblik rada i aktivnosti učenika, poveća njihovu pažnju, kreativni potencijal svakog pojedinačnog učenika i njegovu motivaciju za uspešno proučavanje nastavnog materijala, uz pomoć različitih ilustrativnih i informativnih materijala koji se koriste.

Internet resursi pomažu u pripremi učenika za polaganje završnog i maturskog ispita. Na stranici za podršku postoji mogućnost interaktivnih rešenja postavljanjem ocene prema prihvaćenom bodovnom sistemu. Ovo štedi napor nastavnika, i tima i samog učnika, da izvrši proveru. Upotreba interaktivnih tabela i dijagrama preporučuje se za rezime lekcija. Pomažu u organizovanju novog naučenog materijala. Uz pomoć tabele učenici uče da analiziraju pojavu, izvedu zaključak i rezime i šematski prikažu dati materijal. Poželjno je koristiti interaktivne testove u fazi obnavljanja naučenog gradiva.

Virtuelni diskovi za nastavu i učenje sadrže teorijski i praktični materijal, pitanja za testiranje, zadatke za svaku lekciju, simulatore i tekstove. Pri tome nastavnik je dužan da zabeleži dubinu analize relevantnih odgovora, raznovrsnost materijala, preglednost izlaganja. On može koristiti materijal po svom nahođenju nakon što pažljivo istraži i odabere ono što je potrebno. Digitalni rečnici i enciklopedije omogućavaju učenicima sticanje dodatnih znanja i njihovo korišćenje u toku obrazovnog procesa.

Interaktivna tabla, na primer, je deo opreme koji čini proces učenja vizuelnim i dinamičnim. Omogućava pokrivanje velike količine materijala, da izvrši izmene i ispravke, davanje komentara, sačuva materijale za dalju korekciju.

Rad sa prezentacijom je jedna od najčešćih u današnje vreme. Ciljevi kojima nastavnici teže u svojoj primeni su, naravno, različiti. Ali njihova glavna svrha u nastavi je da služe uglavnom kao vizuelni materijal. Na časovima književnosti, na primer, uz pomoć multimedije i takozvanog projektora, na ekranu se prikazuju živopisni portreti pisaca i pesnika, ilustrovani radovi, fotografije koje oživljavaju nastavu, pobuđuju interesovanje za književna dela i omogućavaju nastavniku da slikovito prikaže život i ličnost tog pisca. Druga funkcija je uglavnom informativna i u isto vreme ništa manje reprezentativna i interesantna. Ovde se rade virtuelni izleti i „dopisni“ zadaci, postavljaju se virtuelna pitanja, objavljuju veliki tekstovi, rade kreativni zadaci koji se učenicima daju za samostalan rad.

Video je jedan od omiljenih alata učenika na ekranu. Tematski video snimak je bogat i raznovrstan. Koriste se fragmenti iz TV emisija, pozorišnih i drugih predstava, igranih filmova, kao i kućni video zapisi koje pripremaju učenici. A ovo je izuzetno zanimljivo. Spisak video kolekcija koje bi nastavnik mogao da koristi nije ograničen. Glavni uslov za video koji se emituje na ekranu tokom časa je, naravno, starosne karakteristike učenika. Razumna količina video materijala, kao i sistematska i metodička pismenost nastavnika, važno je pravilo za uključivanje video zapisa tokom nastave.

Ono što je predstavljeno je spisak digitalnih sredstava za učenje i metoda rada koje nastavnik može da koristi u svom radu kako bi unapredio efektivnost nastave. Međutim, ne treba zaboraviti da reč nastavnika ostaje glavni izvor informacija za učenike. Iz tog razloga, jedino je uz kompetentnu metodičku upotrebu govora nastavnika i savremenih nastavnih sredstava moguće uspešno savladati nastavno gradivo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *